• hr

Osiromašivanje identiteta od 1990. godine: Neki rezultati iz anketa

Politički identiteti građana obično su kompleksni i višeslojni. Nema razloga zašto netko ne može istovremeno osjećati pripadnost raznim grupama, idejama i organizacijama. Slično je i s državama i naddržavnim tvorevinama. Drugim riječima, u odsustvu velikih povijesnih lomova i političkih šokova, ljudi mogu osjećati pripadnost svemu, od kvarta preko nacionalne države do svijeta. Što se s tim identitetima dogodilo na području bivše Jugoslavije?

Ankete nam mogu dati neke odgovore. Ovdje se kombiniraju dvije ankete. Prva se anketa zove “Jugoslavensko javno mnijenje: Jugoslavija na prijelomu krize” (http://www.adp.fdv.uni-lj.si/opisi/jjm90/). Ona je provedena u svim bivšim republikama 1990. godine, tj. neposredno prije prvih višestranačkih izbora te izbijanja oružanih sukoba. Druga je anketa “Strategies of symbolic nation-building in West Balkan states” (http://www.hf.uio.no/ilos/english/research/projects/nation-w-balkan). Ona je provedena 2011. godine, dva desetljeća nakon prve. Postoji nekoliko pitanja koja se koriste u obje ankete, a dotiču se identiteta ispitanika.

Potpuna usporedba svih država nastalih iz bivše Jugoslavije nažalost nije moguća jer anketa “Strategies of symbolic nation-building in West Balkan States” ne uključuje Sloveniju. Osim toga, nepotpuna dokumentacija isključila je iz usporedbe Srbiju i Kosovo. Međutim, ostale bivše republike mogu biti uključene u usporedbu. To su Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija. Kako bi se pratili stavovi iste populacije, analiza je ograničena na ljude koji su 1990. godine imali između 18 i 55 godina. Za tu se populaciju može pretpostaviti da je i 2011. godine bila živa, s obzirom da se očekivana životna dob u ovim zemljama kreće između 75 i 77 godina. Tako se u anketi iz 2011. godine uzimaju u obzir samo stariji ispitanici, tj. oni koji su te godine imali između 39 i 76 godina starosti.

Za svaku se zemlju uzimaju u obzir najbrojnije etničke skupine. Za Hrvatsku to su Hrvati i Srbi, za BiH Bošnjaci, Srbi i Hrvati, za Crnu Goru Crnogorci i Srbi, a za Makedoniju Makedonci i Albanci. Zbrojena su prva tri odgovora na skali od pet ponuđenih: tj. da je pripadnost ispitaniku “iznimno važna”, “vrlo važna” i “umjereno važna”, a isključeni su negativni odgovori, tj. odgovori da je pripadnost ispitaniku “samo malo” važna i “nimalo” važna. Ovaj izbor predstavlja određeno pojednostavljenje, ali omogućava brži uvid u podatke.

tablica 1

Što se vidi u tablicama? Tablica 1 predstavlja postotke za pripadnost danoj republici (u Jugoslaviji), odnosno, državi (danas). Kao što se može vidjeti, titularne se nacionalne skupine čvršće vežu za “svoju” državu. Oko 70 posto Hrvata iz Hrvatske je 1990. godine smatralo da im je pripadnost Hrvatskoj važna. Taj podatak je narastao na 93 posto 2011. godine. Slično je s Bošnjacima u BiH, Crnogorcima u Crnoj Gori, te Makedoncima u Makedoniji. Međutim, kod ostalih etničkih skupina ili nema vidljivih promjena ili se pak vidi pad njihove vezanosti za državu unutar čijih granica žive. To pogotovo vrijedi za Srbe u Hrvatskoj i za Albance u Makedoniji. Njihovi “nacionalni” identiteti su oslabili u 20 godina samostalnosti.

tablica2

Što se vidi na nadnacionalnoj razini? Tablica 2 pokazuje postotak ispitanika koji smatra da im je pripadnost Jugoslaviji tj. jugoistočnoj Europi važna. Razumije se da izraz “jugoistočna Europa” ne znači isto što i “Jugoslavija.” Pojmovi se preklapaju u onoj mjeri u kojoj je “region” zamijenio Jugoslaviju. Kao što se vidi, vidljiv je pad za sve zemlje i sve skupine. U zadnjim danima Jugoslavije, tj. 1990. godine, većina je svih etničkih skupina smatrala da im je pripadnost Jugoslaviji važna. Dvadeset godina kasnije, taj je osjećaj oslabio. To, naravno, nije nikakvo iznenađenje. Cilj nacionalističkih ideologija u većini zemalja bivše Jugoslavije je bio upravo taj da oslabi vezanost za Jugoslaviju. Tablica 2 pokazuje da je taj cilj uvelike realiziran.

tablica3

Da li je umjesto regionalnog jugoslavenskog identiteta ojačao europski identitet? Tablica 3 sugerira da to nije tako. Kao što se može vidjeti, europski je identitet oslabio u gotovo svim zemljama i za sve etničke skupine. Drugim riječima, dvadeset godina nakon početka tranzicije ispitanici osjećaju manju pripadnost Europi. Čini se da je Jugoslavija bila uspješnija u formiranju osjećaja pripadnosti Europi od samog procesa europske integracije koji se odigrava, s raznim usponima i padovima, zadnjih dvadesetak godina. Čak se i ispitanici iz Hrvatske, koji su danas građani Europske Unije, osjećaju manje “europskim” nego prije dva desetljeća. Jugoslavija je uspješnije stvarala Europljane od same Europe.

Što zaključiti iz ovog pregleda? Najprije, Jugoslavija je 1990. godine bila zemlja u kojoj su pripadnici raznih etničkih skupina kombinirali nekoliko identiteta: nacionalni, nadnacionalni (jugoslavenski) i europski. Raspad Jugoslavije i uspon nacionalizama razara ovu sliku. Uspostavljanje samostalnih država bliže veže pripadnike titularnih nacija uz svaku novu državu, ali slabi vezanost manjinskih skupina. Zatim, nacionalizam slabi osjećaj pripadnosti (jugoslavenskoj) regiji. S njome se sve manji broj ljudi želi identificirati, premda su u prošlosti upravo to činili. I najzad, dvadesetak godina tranzicije oslabilo je čak i osjećaj pripadnosti Europi.

Prema tome, kod ljudi koji su kao odrasli započeli tranziciju, a danas su srednje ili starije dobi, nadnacionalni su identiteti oslabjeli, dok nacionalni identiteti mogu utočište dati samo pripadnicima titularnih nacija. Riječ je o nacionalističkom podizanju zidova prema van te etničkom razvrstavanju prema unutra. Nacionalizmi su od 1990. godine uspješno oslabili višeslojne identitete koji su nastali u Jugoslaviji. Identiteti građana bivše Jugoslavije sada su uži nego prije dvadeset godina. Samo za neke je ova suženost praćena produbljivanjem njihovih nacionalnih identiteta. To vrijedi samo za pripadnike titularnih nacija koji su danas dublje ukorijenjeni u “svojoj” nacionalnoj državi. Čini se da nacionalizam ne može ponuditi više od toga. I premda se o Europskom putu mnogo priča, realnost je da osjećaj vezanosti uz Europu slabi. Pobjednik je ponovno nacionalizam. Identiteti se simplificiraju, a time i osiromašuju.

 

AUTOR

Marko Grdešić

Komentari

Nema komentara

Ostavite komentar

Odgovori